Epidemija morbila bi nanijela nenadoknadivu štetu i patnju

Institut za javno zdravlje procjenjuje da je više od 15.000 djece predškolskog uzrasta u Crnoj Gori neadekvatno zaštićeno od malih boginja, zaušaka i rubele, a ako se ovakav trend odlaganja MMR vakcine nastavi, to će rezultirati neminovnom epidemijom, prije svega ekstremno zaraznih morbila i to među najmlađima i najosjetljivijima, rekao je u razgovoru za Pobjedu viši konsultant za zdravlje u UNICEF-u, epidemiolog dr Senad Begić.

Prema podacima Instituta za javno zdravlje, trenutni obuhvati djece rođene u 2020. godine, a koja su trebala da prime vakcinu protiv malih boginja, zaušaka i rubele (MMR vakcinu) tokom 2021. godine, iznose oko 18 odsto.

– Obuhvati među starijom djecom su nešto viši i iznose 40 odsto za djecu rođenu 2019. i oko 60 odsto za djecu rođenu 2018. godine. Sva ova djeca trebalo je da postignu optimalnu zaštitu protiv ovih zaraznih bolesti tokom pandemijskih godina. Međutim, budući da je pandemija korona virusa uticala na dostupnost i pristupačnost imunizacionih servisa u domovima zdravlja, kao i usljed čitavog niza drugih okolnosti, roditelji vakcinaciju svoje djece sve intenzivnije odlažu. Institut takođe procjenjuje da je više od 15.000 djece predškolskog uzrasta neadekvatno zaštićeno i podložno obolijevanju – pojašnjava Begić.

Podaci zabrinjavaju 

Naš sagovornik ističe da građani ne moraju da budu medicinski eksperti da bi shvatili kako trenutni obuhvati predstavljaju situaciju koja iz mnogo razloga zabrinjava.

– Kao prvi razlog nameće se prijeteća epidemiološka situacija koja će, prije ili kasnije, ako se ovakav trend odlaganja nastavi, rezultirati neminovnom epidemijom, prije svega ekstremno zaraznih morbila i to među najmlađima i najosjetljivijima. Radilo bi se o epidemiji koja će nositi ogroman potencijal za nenadoknadivu štetu zdravlju, ali i ogroman potencijal za nastanak patnje naše djece i njihovih cijelih porodica – upozorava Begić.

Senad Begić (FOTO: UNICEF)

Postavlja se, kaže on, pitanje kako kao društvo i zajednica i dalje ne shvatamo važnost vakcina, preventive, kao i šta su, između ostalog, obaveze koje i kao roditelji i kao članovi zajednice imamo prema našoj djeci, a to je da im obezbijedimo i osiguramo zdravo djetinjstvo i najbolje moguće uslove za rast, razvoj i napredovanje.

– Naša obaveza je da svoj djeci obezbijedimo zdravo i bezbjedno okruženje, bilo da se radi o vrtićima, školama, igraonicama, parkovima, igralištima, a to možemo samo kada su nam sva djeca zaštićena. Ne smijemo da zaboravimo da su tokom vjekova i širom svijeta, ljudi iz svih sredina uporno tražili i pronalazili načine da zaštite svoju djecu od zaraznih bolesti. Vakcine su naučno dotignuće čiji je cilj zaštita djece kroz naučne inovacije, posvećenost i brigu, a sve sa ciljem kako bi svako dijete imalo zdrav i dugovječan život – ističe Begić.

Vakcine su, napominje, proizvod rada ljudi koji su, tokom stotina godina posvećivali svoje živote dobrobiti sljedećih generacija.

Studija u Japanu 

Kroz razgovor o onim roditeljima koji ne vjeruju dovoljno stručnjacima i plaše se da su MMR vakcine i autizam povezani, Begić ističe da je posljedica toga jedna od najvećih prevara u modernoj medicini koja se zasnivala na falsifikovanom i etički krajnje neadekvatnom prikazu 12 slučajeva djece sa nekim od razvojnih poremećaja, a koji je objavljen 1998. godine.

– Prikaz slučajeva je kao neistinit odavno odbačen, motivi autora i šema iza famoznog rada – raskrinkani, a moderna društva su, zahvaljujući naučnim dokazima i mnoštvu studija koje su sprovedene tokom decenija nakon 1998. godine, ovo poglavlje prosto zatvorile. Nijedan iole ozbiljan naučnik se više ne trudi, niti troši energiju i materijalne resurse da dokaže navodnu povezanost vakcina i razvojnih poremećaja, jer su i praksa i stotine istraživanja tu povezanost opovrgli – kategoričan je naš sagovornik.

Najslikovitiji primjer ovoga o čemu Begić govori pokazuje studija iz Japana koja je opisana u stručnoj literaturi – rad pod nazivom „No effect of MMR withdrawal on the incidence of autism: a total population study“ autora Honde i saradnica koji je objavljen 2005. u Časopisu za dječju psihologiju i psihijatriju – Journal of Child Psychology and Psychiatry.

U toj zemlji je, od 1993. godine, odlučeno da se umjesto kombinovane MMR vakcine koja pruža istovremenu zaštitu od tri bolesti, roditeljima ponudi obavezna vakcinacija protiv morbila i rubele u formi pojedinačnih vakcina, kao i preporučena vakcinacija protiv zaušaka.

– Drugim riječima, od 1993. pa do objavljivanja studije u Japanu nije data nijedna doza MMR vakcine, tako da su naučnici imali jedinstvenu priliku da prate rast i razvoj djece u populaciji koja ne koristi MMR vakcinu – kazao je Begić.

Kako je naveo, oni su se fokusirali na praćenje kretanja broja i učestalosti dijagnostikovanja poremećaja iz spektra autizma na cijeloj populaciji jednog od distrikata u Jokohami (populacija od oko 300.000 stanovnika), uključujući svu djecu rođenu u periodu između 1988. i 1996. uzrasta od sedam godina.

– Zaključci studije su bili sljedeći: iako su obuhvati sa MMR vakcinacijom u Jokohami bili u značajnom padu, među djecom rođenom između 1988. i 1992. godine (a nijedna MMR vakcinacija nije sprovedena 1993. ili kasnije), učestalost novootkrivenih slučajeva djece sa nekim od razvojnih poremećaja značajno se povećavala među djecom rođenom između 1988. i 1996, pri čemu je najznačajniji i dramatični porast zabilježen kod djece rođene od 1993. godine. Bez ikakve dileme utvrđeno je da MMR vakcinacija ne može da objasni porast novootkrivenih poremećaja iz spektra autizma tokom vremena, te da se ne može očekivati da će povlačenje ove vakcine dovesti do smanjenja učestalosti autizma – ističe Begić.

Autizam i faktori rizika

Ono što je potpuno jasno, kaže naš sagovornik, je da je autizam složeni razvojni problem čija je učestalost u svim sredinama gotovo podjednaka, te da zavisi od spremnosti i mogućnosti zdravstvenih sistema da na vrijeme prepoznaju poremećaj i postave dijagnozu.

– Svjetska nauka je takođe saglasna da ovaj složeni problem nije, niti može biti izazvan jednim jedinim uzrokom, te da postoje ozbiljni pokazatelji koji jasno ukazuju da autizam nastaje kao posljedica sadejstva i kombinacije različitih faktora koji imaju različit značaj i koji utiču na razvoj mozga, njegovu strukturu i funkcionisanje – pojašnjava Begić.

Neki od tih faktora rizika podrazumijevaju nasljeđe (češće se javlja kod oba blizanca), drugi faktori rizika vezani su za uslove sredine i razvoja ploda u materici majke, a neki ukazuju na uticaj starosti genetskog materijala roditelja – prije svega na starost oca kao jako bitan rizikofaktor.

– Neki faktori rizika mogu se povezati sa virusnim infekcijama (npr. rubeola u trudnoći ili infekcija citomegalovirusom), fenilketonurijom (naslijeđeni manjak određenih enzima) ili sindromom lomljivog X hromozoma… Takođe, zahvaljujući mnoštvu istraživanja, moderna nauka u potpunosti je odbacila doprinos mnogih faktora koji su kroz istoriju povezivani sa autizmom. Tako danas pouzdano znamo da hladne emocije majki koje su decenijama optuživane da dovode do autizma kod djece, apsolutno nemaju nikakve veze sa nastankom ovih poremećaja. Isto tako znamo i za vakcine- ističe Begić.

Pojašnjava da je autizam nestvarno „velika riječ“ koja obuhvata ogroman spektar problema, simptoma i dijagnoza, a da saopštavanje dijagnoze za roditelje predstavlja jedan od najbolnijih trenutaka u životu.

– Taj trenutak sa sobom nosi ogromnu težinu, ali i veliku neizvjesnost jer se mnogi pitaju da li će njihove porodice moći da ostvare kvalitetan život i šta će biti sa djecom kad odrastu. Ono što je jedna od karakteristika za mnoge osobe sa autizmom je da se dijagnoza uglavnom postavlja do uzrasta od tri godine što predstavlja samo vremensko preklapanje sa davanjem MMR vakcine – kaže Begić.

Takvih primjera vremenskog preklapanja u medicini ima mnoštvo, a vjerovatno je, kako ističe naš sagovornik, najslikovitiji kod šizofrenije koja se najčešće dijagnostikuje pred završetak srednje škole i oko početka fakulteta – ne zbog viška obrazovanja, već mnoštva drugih razloga pri čemu se sipmtomi koji su bili diskretni ili sakriveni tek u tom periodu počinju prepoznavati.

– Slična situacija je i sa autizmom u uzrastu od tri godine jer tada, prije svega roditelji ali i okruženje, kod djeteta počinju da prepoznaju različite promjene uglavnom u ponašanju koje prvo zanemaruju i ne smatraju ozbiljnim, a koje kasnije postaju naglašene. Mnogi stručnjaci koji se isključivo bave ovom problematikom, pak smatraju da kod skoro sve autistične djece postoje simptomi koji se mogu detektovati vrlo brzo nakon rođenja, ali je pitanje stručnosti i razvijenosti zdravstvene zaštite koja takvu vrstu ekspertize može priuštiti svojim stanovnicima – navodi Begić.

Ključne činjenice 

Begić navodi da iz nalaza do kojih je moderna nauka došla proizilaze tri ključne činjenice, a to su da se autizam zasniva na strukturnim promjenama u mozgu koje nastaju tokom razvoja fetusa u toku trudnoće; da ove strukturne promjene nastaju najvećim dijelom na osnovu mutacija u genima važnim za razvoj mozga; i da spoljni faktori koji dodatno utiču na razvoj autizma djeluju uglavnom u kritičnim periodima razvoja mozga, uglavnom prije rođenja djeteta.

– Iz ove tri činjenice slijedi i današnja pozicija neuronauke da je autizam razvojna bolest koja nastaje tokom razvoja fetusa u materici, te da je porast broja slučajeva efekat birokratije i promjene dijagnostičkih kriterijuma, ali i činjenice da je u mnogim siromašnim krajevima svijeta registrovanje autistične djece počelo tek od skoro, te da se radi o djeci, adolescentima i odraslima koji u prethodnim decenijama nijesu imali skoro nikakav pristup medicinskoj njezi, pa samim tim ni ljekarima koji bi mogli da im uspostave dijagnozu autizma – ističe Begić.

Dodaje da pored ovih birokratskih kategorija, jasno je da postoji i stvarno povećanje broja slučajeva, te da je učestalost autizma značajno veća danas nego prije pedeset godina, kao i učestalosti raznih drugih neuropsihijatrijskih bolesti i problema.

Begić kaže da se iz naučnih studija mogu donijeti zaključci o najvećem dijelu razloga za stvarno povećanje učestalosti autizma.

– Danas imamo mnogo više majki koje koriste psihijatrijske ljekove nego što ih je bilo ranije. U mnogim državama, gojaznost i dijabetes su takođe zastupljeniji nego ikada ranije. Nivo zagađenja raste, a sve više majki trudnoću nosi u gradovima, sve manje u selima i prirodi. Prenatalno izlaganje raznim toksinima je mnogo veće. I, pojedinačno vjerovatno najvažniji faktor, prosječna starost roditelja je u stalnom porastu već decenijama, praktično svuda u svijetu – zaključuje Begić.

Prioritet UNICEF-a je zaštita djece

Posljedice daljeg pada broja djece koja su vakcinisana i zaštićena MMR vakcinom su dalekosežne i sa sobom nose čitav niz drugih reperkusija koje potencijalno mogu da ugroze i onemoguće adekvatan rast i razvoj djece, njihovo obrazovanje, pristup mnogim drugim servisima i slično, pa je ovo pitanje za predstavništvo UNICEF-a u Crnoj Gori najveći prioritet, ističe dr Senad Begić.

– Na svu sreću radi se i o prioritetu koji je prepoznat kako od strane nacionalnih partnera – zdravstvenog sistema, tako i od ključnih međunarodnih agencija uključujući i Svjetsku zdravstvenu organizaciju, te Delegaciju Evropske unije u Crnoj Gori koja nas zdušno podržava u jačanju sistema imunizacija u državi -navodi Begić.

Ovo jačanje, međutim, ističe on, osim medijske podrške i promocije, mora da se zasniva na simultanom djelovanju na „više kolosijeka“, jer je problem mnogo dublji da bi se riješio samo prostom reklamom.

– Intervencije, koje sprovodimo, imaju za cilj da uspostave sistem vrijednosti u kojem prevencija zauzima najbitnije mjesto i uključuju: procjenu sistema, jačanje infrastrukture, osavremenjivanje lanca snabdijevanja i čuvanja vakcina, počev od Montefarma do najmanje zdravstvene stanice u kojoj se vakcine daju, jačanje znanja i vještina zdravstvenih radnika, kao i čitav niz istraživanja koja će nam ukazati koji su to eventualni problemi i prepreke sa kojima se roditelji susrijeću kada treba da vakcinišu svoju djecu, te kakve navike, znanja, stavove i prakse imaju naši roditelji kada se radi o vakcinaciji – ističe Begić.

Ne odlagati vakcinaciju

Na pitanje koliko je problematično što roditelji svjesno odlažu vakcinaciju djece, jer se često dešava da je u određenom momentu deficitarna vakcina protiv hepatitsa B koja se daje prije MMR vakcine, pa roditelji onda odlažu MMR vakcinu, uz obrazloženje da hoće da ispoštuju kalendar imunizacije, dr Begić ističe da u situaciji kad nam prijeti epidemija morbila, logično je da je prioritet zaštita od te bolesti.

– Kalendar vakcinacije je preporučeni raspored davanja vakcina koji se zasniva kako na univerzalnim naučnim dokazima, tako i na lokalnim specifičnostima a prije svega na učestalosti obolijevanja od određenih zaraznih bolesti u jednoj državi. Samim tim sasvim je logično da se sa promjenom epidemiološke situacije mijenjaju i prioriteti, te u situaciji kada nam prijeti velika epidemija morbila, prioritet je zaštita djece od ove bolesti – pojašnjava Begić.

Ističe da kalendar imunizacija propisuje minimalni uzrast djeteta u kojem se određene vakcine mogu dati, kao i razmak između pojedinih doza vakcina, kao i različitih doza iste vakcine, te da je to nešto što se mora u potpunosti poštovati.

– Ali dati MMR prije treće doze vakcine protiv hepatitisa B ili prije revakcinacije sa pentaksimom, kod djeteta koje je starije od 12 mjeseci, je opravdano, bezbjedno i neophodno – poručuje Begić.

Odluke o zdravlju djece prepustiti pedijatrima

Laka dostupnost informacija, sve češće netačnih i iskrivljenih, koje dovode do lažnog osjećaja edukovanosti i osnaženosti posebno kod mladih roditelja, dovode do toga da oni stiču osjećaj da imaju dovoljno znanja da donose različite odluke koje se tiču zdravlja njihovog djeteta, navodi dr Senad Begić.

Na pitanja čime može obrazložiti ovoliko odbijanje vakcina i da li je u pitanju nepovjerenje u ljekare ili „učimo“ sa društvenih mreža, jer je ranije procenat vakcinacije bio mnogo veći, naš sagovornik kaže da svaki roditelj želi i misli da donosi odluke koje su u najboljem interesu njegovog djeteta, ali ako se donošenje takve odluke zasniva na pogrešnim informacijama – i sama odluka će nažalost biti pogrešna.

– Iz tog razloga, jako je važno da roditelji donošenje odluka vezanih za zdravlje njihove djece prepuste onima koji su najkvalifikovaniji da te odluke donose a to su, bez ikakve sumnje, njihovi pedijatri – ističe Begić.

Kaže da je jako teško porediti stavove prema vakcinaciji danas i nekada, naročito zbog činjenice da se radi o različitim društveno-ekonomskim okolnostima, drugačijem državnom uređenju, a posebno zbog činjenice da opasnost od zaraznih bolesti danas i nekada nije ista, niti je roditelji percipiraju isto.

– Naime, zahvaljući vakcinama, generacije naših roditelja na svu sreću nijesu imale priliku da osjete razarajuću moć i posljedice zaraznih bolesti, tako da su zaboravili opasnost od njih ili tu opasnost ne smatraju realnom – zaključuje Begić.

Komplikacije koje izazivaju male boginje (morbile), zauške i rubela

Glavni problem i ono čega se mi najviše plašimo je uticaj infekcije virusom morbila na imunski sistem, ističe dr Senad Begić govoreći o komplikacijama koje mogu da izazovu male boginje (morbile), zauške i rubela.

– Morbili prvo u potpunosti obore imunitet, a onda omoguće komplikacije i superinfekcije drugim virusima i bakterijama koje se najčešće manifestuju invazivnim bakterijskim infekcijama, poput upale pluća, sepse i septikemije, infekcije srednjeg uha, upale moždanih ovojnica i upale mozga – encefalitis – pojašnjava Begić.

Komplikacije čine da se „na oko hiljadu oboljele djece, u prosjeku bilježi jedan smrtni slučaj u razvijenim državama, dok je u nerazvijenijim državama ova stopa višestruko veća i od sto oboljelih smrt će se registrovati kod troje do petoro djece, posebno ako su neuhranjena ili kasne u razvoju“.

izvor Pobjeda