Prva crnogorska kadetkinja na jednoj od najstarijih vojnih akademija na svijetu: Čast je i odgovornost nositi uniformu

Još kao srednjoškolka znala je da će vojska biti njen životni poziv, a od 2019. godine Podgoričanka Andrea Dašić školuje se na prestižnoj Terezijanskoj vojnoj akademiji u Beču. U pitanju je jedna od najstarijih akademija na svijetu, a sagovornca FOS-a je prva kadetkinja iz Crne Gore koja je dobila priliku da se usavršava baš ovdje.

„Terezijanska vojna akademija i nijedna druga”

Za mogućnost školovanja na prestižnim vojnim akademijama u inostranstvu saznala je na jednoj prezentaciji održanoj u Gimnaziji “Slobodan Škerović”. Te godine je prvi put ponuđeno mjesto za školovanje u Bečkom Novom Mjestu, a kako je i ranije imala želju da studira na njemačkom jeziku, prilika joj je, kaže, privukla pažnju.

“S jedne strane uspjesi na državnim takmičenjima iz njemačkog jezika, a sa druge strane sport, kojim se redovno bavim od djetinjstva, doprinijeli su mojoj odluci. Takođe, od velikog uticaja na donošenje ove odluke je bila i činjenica da vojni poziv predstavlja posebnu čast i privilegiju da služite državi na odgovornim dužnostima.  Sve to me je motivisalo da se prijavim i od tada imam jasan cilj – Terezijanska vojna akademija i nijedna druga”, počinje Andrea priču za naš portal.

Prvu godinu školovanja provela je na Akademiji za nacionalnu odbranu u Beču, gdje je takođe usavršavala njemački i engleski jezik, ali i sticala početnička znanja iz oblasti vojnih stručnih pojmova i prakse.

“Od septembra prethodne do januara ove godine pohađala sam osnovni vojni kurs, dok sada pohađam oficirski vojni kurs, koji je uslov za školovanje na Terezijanskoj vojnoj akademiji. Radi se o kursu, smjer pješadija, koji je neohodno završiti kako bi stekli pravo na dalje školovanje za oficira u Austriji. Nezavisno od toga na kom smjeru želite da nastavite edukaciju na akademiji, prije svega morate proći osnove, što znači biti pješadinac.”

Volja, rad i disciplina su nešto što se traži na svim vojnim akademijama a ljubavi prema ovom poslu i motivacije, našoj sagovornici ne fali. Svaki novi dan je novi izazov, ali i prilika za pomjeranje sopstvenih granica.

“Sve što na vojnom kursu učite, usavršavate i praktično. Sam proces edukacije podrazumijeva konstantno nadograđivanje kako teorijskog tako i praktičnog dijela, a na završnom ispitu se te dvije oblasti i testiraju. Rukovanje oružjem, gađanje, straža, kurs prve pomoći, kurs samoodbrane, vojni poligon, marš, orijentacija i snalaženje u prostoru, preživljavanje u prirodi, borbena služba, oblici kretanja, kao i mnoge druge oblasti sastavni su dio plana i programa kadeta na drugoj godini. Ovo iskustvo je zaista teško opisati riječima, dok pojedinac ne doživi. Ja sam zadovoljna, motivacija je prisutna kao i prvog dana, a ona je svakako odlučujući faktor kada je u pitanju istrajnost na obuci”, navodi za FOS Dašić.

“Najteže je izaći na kraj sa samim sobom”

Svaka nedjelja kursa je, pojašnjava, nastavna jedinica za sebe i kadeti po završetku jedne uglavnom dobiju plan i program za sljedeću radnu nedjelju, kako bi se što bolje mentalno i fizički spremili za nove izazove koji ih očekuju. Sastavni dio vojničkog života je i neizvjesnost s kojom su polaznici Terezijanske vojne akademije i te kako upoznati, jer dan koji počinje u šest a završava se u 23 sata donosi brojne nepredviđene trenutke. Zato je pored fizičke spremnosti ključna i ona mentalna, jer uspjeh nekada zavisi isključivo od toga koliko ste “načisto sami sa sobom”.

„Neće vam sve biti ‘servirano’ od strane instuktora i često se dogodi da je plan izostavljen, promijenjen i slično, jer kako su nas ovdje naučili: ‘Sigurno je samo ono što se juče desilo’. Ponedjeljak i petak su često posvećeni sportu i teorijskom dijelu, utorak i srijedu provodimo na terenu, dok je četvrtkom obuka u korišćenju naoružanja”, pojašnjava nam Andrea svoje svakodnevne obaveze dodajući da pored brojnih aktivnosti nije jednostavno izdvojiti najteži izazov njene dosadašnje obuke s obzirom da na to utiču mnogi drugi faktori.

„Naime, osim samih izazova, jako je bitno i vaše psihofizičko stanje, kao i činjenica koliko ste vi u traženom trenutku spremni da tom izazovu odgovorite. Planinsku obuku bih izdvojila kao jedan od zahtjevnijih sadržaja obučavanja. Proveli smo pet dana na Alpima, gdje smo imali takozvanu C vježbu (tri dana napolju). Spavali smo u bivacima koje smo sami napravili i učili kako da sa minimalnom količinom opreme preživimo u teškim uslovima. Svaka vježba je teška na svoj način, bilo da je u pitanju manjak sna ili glad, mrak ili hladnoća, a uz to još i trenutno mentalno i fizičko stanje pojedinca. U suštini, najteže je izaći na kraj sa samim sobom.“

Vojni režim kao način života

Sa druge strane, kako bi neko bio uspješan u onome što radi, naša sagovornica smatra da poziv mora postati i način života.

“Kada jednom postane način života, više ni ne pada teško, jer se sve svodi na rad na sebi i svojim sposobnostima. Najveće odricanje za mene je to što ne viđam često porodicu, a uslovi sa pandemijom situaciju samo otežavaju.”

No ne krije da joj veliku motivaciju u svemu pruža činjenica što je prva kadetkinja iz naše zemlje koja se školuje baš ovdje. Da je opravdala povjerenje zemlje iz koje dolazi pokazuju i rezultati. Naime, Dašić je bila proglašena i za najbolju u klasi.

“Poseban je osjećaj biti prva kadetkinja iz svoje zemlje koja se obrazuje u Austriji i to mi predstavlja dodatnu motivaciju da radim na sebi. Sve moje kolege iz klase imaju pred sobom isti cilj kao i ja, stoga nije bitno ko je bolji, jer je međusobno pomaganje sastavni dio naše svakodnevice. Pripadnost jedinici neprocjenjiv je osjećaj, jer znate da niste sami u svakodnevnim izazovima. Bodrimo i podržavamo jedni druge, jer samo tako možemo doći do zajedničkog cilja”, iskrena je sagovornica FOS-a.

Dodaje da nije uvijek lako, ali je uvijek lijepo biti dio ovog sistema i obući uniformu. Zato nema dilemu da bi se za isto opet opredijelila.

„Lijep je osjećaj nositi uniformu, to je velika čast i odgovornost. Osjećaj pripadnosti me i najviše pokreće da radim, jer znam da svojim znanjem i vještinama ne doprinosim samo sebi, već i svojoj zemlji, svojim kolegama. Za napredak naše vojske bitno je i usvajanje iskustava oružanih snaga drugih država, te me to motiviše da što više upoznam i naučim.“

“Cijeni se kvalitet, a ne kvantitet“

Podsjećamo, Ministarstvo Odbrane Crne Gore nedavno je raspisalo konkurs za izbor kadeta koji bi se školovali na Terezijanskoj vojnoj akademiji, a koji bi po povratku u Crnu Goru bili primljeni u službu sa početnim činom oficira. Zato Andrea koristi priliku da i sama pozove buduće kolege i kroz sopstveno iskustvo im predoči sve ono što ih čeka ukoliko se odluče na ovaj korak.

“Moja poruka budućim kolegama, koje se odluče za vojni poziv je da prije svega budu istrajni u svojoj odluci i da, bez obzira na izbor akademije za koju se opredjele, imaju jasan cilj u glavi. Ako ste odlučili, ne dozvolite da bilo ko dovede u pitanje vašu odluku. Terezijanska vojna akademija iza sebe ima tradiciju staru skoro 300 godina. Akademija je jedinstvena, jer za razliku od civilnih fakulteta nudi kako vojno, tako i akademsko obrazovanje i vještine, a diplomirani oficiri dobijaju vojnu i civilnu diplomu smjera koji su izabrali. Cijeni se kvalitet, a ne kvantitet. Cilj je kvalitetan kadar oficira koji su sposobni budući lideri svojih jedinica i koji će uzvratiti povjerenje koje im je ukazano predanim radom i prenošenjem znanja koje su stekli u toku školovanja na vojnim akademijama”, poručuje sagovornica FOS-a.

Što se tiče planova kaže da joj je glavni cilj da završi oficirski kurs, a potom položi i prijemni za dalje školovanje na ovoj akademiji.

“Radujem se početku akademije, i sigurna sam da ću stečeno znanje iz odabranog smjera nastaviti da primjenjujem u Vojsci Crne Gore“, zaključuje Dašič za FOS.

izvor FOS media