KOLUMNA: Srce za sva uništena preduzeća u Ulcinju i srce za našu avio kompaniju !

 KOLUMNA: Srce za sva uništena preduzeća u Ulcinju i srce za našu avio kompaniju !

Dobro… Lošim privatizacijama uništene su fabrike, preduzeća, hoteli, privreda. Mi u Ulcinju to odlično znamo.

Da krenemo od Solane,koja je hranila ovaj grad, podigla ga na noge. Uništena, nema je. Da se podsjetimo Građevinskog preduzeća “Primorje”, uništeno, nema ga. Ne postoji nakon privatizacije. Doduše,postoje objekti u Bijeloj Gori, služe za smještaj Romskih porodica, koji u tim objektima žive godinama. Kažu da su Ulcinjani govorili ” Primorje je gradilo Ulcinj, a Solana ga hranila”. Oronule zgrade danas služe kao sjećanja na ta preduzeća..

Skoro mi je jedna naša sugrađanka rekla ” Čovjek treba imati jaku maštu da bi mogao zamisliti kako je to nekad izgledalo, ako nije doživio da vidi”. I treba zaista.Žao mi je što ne poznajem takav Ulcinj, ali ga zamišljam znam da je postojao…

Da nastavimo dalje…Hotel Galeb, koji bi svojim izgledom i u današnje, moderno doba, bio impozantan. Porušen, nema ga. Pivatizovan I pretvoren u parking prostor sa najljepšim pogledom na svijetu…

Hotel Lido. Sravnjen sa zemljom.Nema ga…

A sjećate li se da se nekad u Ulcinj , preciznije Vladimir, dolazilo specijalno, kako bi se kupovali tepisi I razni prekrivači za podove,koji su se proizvodili u fabrici za proizvodnju tepiha ULTEP. Kažu da se takav kvalitet rijetko gdje više moze naći. Ali,nema više fabrike tepiha. Zatvorena.

Privatizovani hotel Albatros, još uvijek je tu. I zamislite, radi. Nije porušen, ali radi onako slomljenih krila. Oba krila su mu polomljena, ali drži se.. medju borovima,na obali mora.. Oronuo I tužan, ali stoji.

Da rezimiramo, Ulcinjska rivijera zapošljavala je 1.700 radnika, Solana “„Bajo Sekulić” 515, GP “„Primorje” 420, “Albatros” 102, Ferijalni savez 65, “Agroulcinj” 130, “Otrantkomerc” 230, Jadranprevoz 45, AD “Kodre” 40, “Ultep” 110 a Tržni centar “Primorke” iz Bara 70.

Neka vam proradi mašta… Zamislite kako je bilo u našem malom gradu nekad. Zamislite… i pored svake slike koju uspijete da oživite, smjestiti srce! Srce za sva preduzeća kojih više nema! Srce za sva radna mjesta koja su ugašena! Srce za sve one koji su završili na birou rada!

I JA STAVLJAM SRCE PORED SVAKE OD NAVEDENIH SLIKA. ALI STAVLJAM SRCE, VELIKO SRCE I ZA NAŠU UGAŠENU AVIO KOMPANIJU MONTENEGRO AIRLINES! STAVLJAM SRCE I ŽAO MI JE,ISKRENO MI JE ŽAO! NE RAZUMIJEM KAKO IKO MOŽE DA SE RADUJE GAŠENJU NAŠEG AVIO PREVOZNIKA, DA VELIČA TAKAV ČIN I PRKOSNO SE PONOSI! A KOME PRKOSNO? A ČEMU PONOS? ZA JOŠ JEDNO PRIZEMLJAVANJE? OVOG PUTA ČELIČNE PTICE KOJOJ NIJESU SLOMILI KRILA,VEĆ SU JE PRIZEMLJILI I SMJESTILI U KAVEZ! OD MENE SRCE ZA SVE ŠTO SMO IMALI,A VIŠE NEMAMO!

Ne vidim mjesta za radost, u trenutku kada nešto nestaje, gasi se… A, svi vi, koji imate drugačiji stav, još jednom da ponovim- MI U ULCINJU ODLIČNO ZNAMO, KAKO JE TO IMATI, PA NEMATI…

Avatar

Suzana Ganić

Pročitajte još