Noćno mokrenje jedan od najčešćih uzroka posjete urologu

Noćno mokrenje je najčešći simptom donjeg urinarnog trakta i to  kod muškaraca u 49%, a kod žena  55% razloga koji ih dovode urologu. Njena učestalost raste sa starenjem.

Prepoznatljivi faktori rizika su gojaznost i godine života a porijeklo problema može biti vezano za samu mokraćnu bešiku  ali i za stanja koja nijesu porijeklom iz  uro-genitalnog trakta, kao što je veće produkcija mokraće ili loš san.  Dostupni podaci ukazuju da 4% djece ima iskustvno noćnog mokrenja, da u šestoj deceniji života 59% žena i 67% muškaraca  a u devetoj 72% žena i 91% muškaraca ustaje noću zbog mokrenja.

” Zabluda je da samo muškarci ustaju noću da bi mokrili, jer statistika govori da 9% osoba ženskog pola ustaje do 20-ih godina života, a da čak 51% žena u 80-oj godini života mora da prekine san radi mokrenja – objašnjava za Portal Ulcinj dr Aleksandra Spasić, specijalista urolog iz ZU “Tesla Medikal” iz Berana.

Prema njegovim riječima, ustajanje noćU da bi pacijent mokrio jednom ili više puta ukazuje na problem sa akumulacijom mokraće u mokraćnoj bešici. Važno je, kako objašnjava dr Spasić,  razlikovati od noćnog umokravanja, kod koga se pacijent ne probudi iz sna i mokri u krevetu.

-Pacijent se može probuditi noću iz mnogo razloga – hrkanje partnera, bučan komšiluk, dijete koje plače i tada riješi da mokri, što se takodje može smatrati noćnim mokrenjem, ali ne patološkim. Kad govorimo o patološkoj nokturiji, onda ona najčešće ima višestruko porijeklo. Kao jedan od najintezivnijih faktora koji narušava kvalitet života, na osnovu studija, pacijenti obično odlaze urologu tek kada počnu da imaju dva i više noćnih mokrenja.  Pošto je stepen narušenog komfora pacijenata, brojem  noćnih mokrenja, teško definisati, nokturija se doživljava kao stanje a ne bolest ali samo do momenta kada utiče na fizičko i mentalno zdravlje. Problem noćnog mokrenja može biti izolovan ali i u sklopu nekih stanja kao što je hiperaktivna mokraćna bešika. Kao što je rečeno, pored godina života, postoje i drugi faktori koji utiču na učestalost nokturije- kazao dr Spasić I dodaje da  se podjednako javlja kod oba pola, a neka isiptivanja ukazuju da se javlja više kod mladjih žena i starijih muškaraca, gojaznost je rizik kod žena u srednjim godinama života a kod muškaraca nakon 50. godine se ovaj rizik duplira.

Prema njegovim riječima, način života je bitan faktor rizika, prije svaga konzumacija alkohola ili kofeina. On je kazao da čest je simptom u trudnoći  a način porodjaja – pirodnim putem ili Carskim rezom, ne utiče na učestalost noćnog morkenja.

-Kod žena u menopauzi učestalost nokturije je u porastu. Često je udružena sa metaboličkim sindromom, povišenim krvnih pritiskom, hladnim godišnjim dobom, porasto CRP, nižim vrijednostima testosterona kod muškaraca ili niskom nivou vitamina D, bez jasnih veza sa noćnim mokrenjem, do danas. Neke studije su uočile i mogući gentski rizik kod žena. Zaštitnu ulogu ima redovno fizičko vježbanje u oba pola – istakao je dr Spasić.

Prema njegovim riječima, povećana produkcija urina se obično javlja kod pacijenata sa šećernom bolešći/i na insulinu ali i na Th lijekovima koji se piju/, poremećajem unosa tečnosti kod različitih stanja i bolesti, ljekovima – diuretici, blokatori kalcijumskih kanala, tetraciklini ali i kod stanja koja su povezana sa povišenim vrednostima kalcijuma u krvi.

-Kada je riječ o povećanoj produkciji urina u toku noći, najčešći razlozi su poremećaji u centralnom nervnom sistemu, Parkinsonova bolest, multipla skleroza, zatim veliki unos tečnosti/navika/, kardiovaskularne bolesti, slaba funkcija jetre, neurološke bolesti, proširene vene, zastoj limfe, poremećaji ishrane sa niskim nivoima bjelančevina, funkcionalne bolesti bubrega, sindorm narušenog sna – sleep apnoea, bubrežna slabost ali i neki lijekovi – diuretici, kao i alkohol i steroidi- objašnjava dr Spasić.

-Kad je u pitanju poremećaj sna kao razlog noćnog mokrenja i ovde su brojna stanja i bolesti koji ga izazivaju – psihički, neurološki, kardiovaskularni poremećaju, različita bolna stanja, alkohol i narkotici, lekovi poput kortikopreparata, hromona štitaste žlezde, lekova koji se uzimaju kod epilepsije itd.  Kod postavljanja dijagnoze vrlo je važan razgovor sa pacijentom/anamneza/, ranije i sadašnja oboljenja/komorbiditet/, hirurška istorija/ranije operativno lečenje/ i vrlo detaljan fizikalni pregled. Osnovno isiptivanje podrazumijeva i mjerenje tjelesne težine i odredjivanje BMI, dnevnik mokrenja/praćenje unosa tečnosti i izmokravanja u periodu od najmanje tri dana/, različiti upitnici kojima se procjenjuju subjektivne tegobe pacijenta, nalaz urina, procjena kvaliteta mokrenja i količine mokraće koja može da zaostaje u mokračnoj bešici nakon izmokravanja/PVR/, biohemija krvi, procjena elektrolita itd. Neke od metoda vrlo sofistirianog ispitivanja su i urodinamsko ispitivanje, uretrocistoskopija ili metode radioloških snimanja. Pacijent se uvijek prvo javlja urologu, zbog problema sa noćnim mokrenjem ali se ne rijetko u proces daljeg liječenja uključuju i druge specijalnosti – pulmolog, neurologa, psihijatar, kardiolog, endokrinologa i dr. – kazao je dr Spasić.

On navodi da kada je u pitanju noćno mokrenje treba dobro isplanirati način liječenja.

– Na početku svakako treba težiti promjenama u navikama za koje je očigledno da uslovljavaju povećano noćno ustajanje radi mokrenja i to  3-4h prije spavanja redukovati unos tečnosti, naročito kafe, čaja, alkohola, hladnih napitaka ali i nekih lijekova koji dovode do češćeg mokrenje /obavezno  konsultovati interenistu-kardiologa/. Smanjiti unos veće količine hrane prije spavanja – drugim riječima, večerati ranije ali i smanjiti  začinjenu i ljutu hranu kao i mnogo voća i povrća. Kod pacijenata sa bolestima koje su praćene otocima, obavljati preporučene  fizičke aktivnosti, podići noge iznad nivoa srca, najbolje u popodnevnim satima, nositi kompresivne/elastične/ čarape, svakako uvijek isprazniti mokraćnu bešiku prije odlaska na spavanje. Kad god je to moguća, stvoriti dobre uslove za san/osvetljenje u sobi, buka, temperatura sobe itd/. Liječenje ljekovima je važan segment terapije i ona nekada zahtijeva kombinaciju različitih preparata/uroloških, kardioloških, psihijatrijskih, neuroloških, endokrinoloških i dr./- navodi dr Spasić