” Pomen na odlazak u barsku bolnicu izaziva paničan strah”

 ” Pomen na odlazak u barsku bolnicu izaziva paničan strah”

Otvoreno pismo u ime porodica kojima su preminuli članovi u barskoj Covid bolnici i svoje ime, predsjedniku Crne Gore Milu Đukanoviću, premijeru Zdravku Krivokapiću i ministarki zdravlja Jeleni Borovinić Bojović, uputila je  direktorka hercegnovskog Vodovoda Olivera Doklestić.

Olivera Doklestić

Otvoreno pismo, koje je dostavljano Portalu Ulcinj, prenosimo u cjelosti:

Mnogo se umire u Crnoj Gori od korona virusa, ali se čini da je Herceg Novi, opet, tragično mjesto, ne samo zbog broja umrlih nego zato što se njegovi pacijenti upućuju na lječenje u barsku bolnicu, (sa minimalno dva sata vožnje), iz koje se mnogi, da ne kažem većina, ne vraća živa. Naravno, uz Novljane je mnogo stanovnika iz drugih Opština, naročito Barana, koji su podlegli korona virusu, baš u toj  bolnici.

Ne bi bilo etično pominjati i prozivati zbog strašnog salda smrti u našoj sredini dok ova pošast hara cijelom planetom, ne birajući svjetski poznate ili bogate ličnosti i običan narod, da nije još nečega, bolnog i strašnog, u svoj ovoj pošasti. Ono, što nas baca u bijes i očaj, jeste stanje u barskoj bolnici koje je dovelo do velikog broja smrtnih slučajeva, za koje se bar u jednom broju njih sumnja u opravdanost ili neizbježnost.

Pomen na odlazak u barsku bolnicu u Herceg Novom izaziva paničan strah kod zaraženih, a ljutnju i bijes, kod porodica i prijatelja bolesnika. Strah, jer je veliki broj zaraženih korona virusom koji su umrli u barskoj bolnici ili su prošli užasno loš i krajnje nesavjestan tretman. Bijes i ljutnja jer želimo a nismo dobili niti dobijamo odgovore na posljednje pitanje o našima milima, rođacima, prijateljima, kako su skončali i da li se to moglo izbjeći da je tretman sa njima bio bolji ili drugačiji.

Posljednje pitanje, na koje tražimo odgovor, je: ima li odgovornosti osoblja u barskoj bolnici, za umiranja u koja sumnjamo ? Ima li savjesti za ishode u nesavjesnom tretiranju bolesnika.? Ima li ičije odgovornosti zbog neznalačkog i aljkavog odnosa prema pacijentima ili zbog neispravnih aparata za kiseonik? Hoće li se iko od zvaničnika u Crnoj Gori, i u zdravstvenom sistemu Crne Gore, zapitati i zamisliti šta se to događalo u toj bolnici, kako su ljudi stihijski umirali ? Zašto se bunila porodica Kruta i ko se to uplašio od njihovih zahtjeva ? Mogu li porodice Vukčević, Želalić, Todorović, Vasiljević i mnoge druge da dobiju nešto više od šturog izvještaja o preminulom ? 

A beznađe vlada jer smo izgubili povjerenje u pravni sistem koji ne smije da provede istragu, da provjeri navode sumnje porodica koje su se osmjelile da kažu da tu nešto nije kako treba, da sumnjaju da su smrti bile nepotrebne. Hipokratova zakletva kaže :  ne naškodi, ako ne možeš pomoći. Ali, ako se naškodi, makar i slučajno, nije li to isto što i ubistvo iz nehata ?

Sramotan je način tretiranja pacijenata. Brojni su slučajevi kada su pacijenti bili potpuno zanemareni, zapušteni, zaboravljeni, osoblje nedovoljno obučeno u rukovanju kiseonikom.

Ima sumnje da su u nekim slučajevima pacijenti priključeni na neispravan aparat za kiseonik, čak i da su ostajali potpuno bez kiseonika. Treba li da podsjećamo šta za organizam znači ostati bez kiseonika ? Treba li da pričamo o tome šta znači kad oba supružnika srednjih godina umiru u roku od četiri dana, a da niko o tome ne preuzme ni najmanji dio odgovornosti ?

Da li je normalno da kovid pacijent sam popravlja neispravan aparat za kiseonik ? Da li je normalno da u bolnicu stigne pacijent stariji od 80 godina, koji uz kovid ima slomljenu nogu, usljed nezgode prilikom transporta, od Herceg Novog do Bara a da od četvrtka do ponedjeljka ne dobije  adekvatno zbrinjavanje ?

Običnim riječima izgovoreno, nije dovoljno samo prikopčati pacijenta na kiseonik, na respirator, treba provoditi stalnu brigu, kontrolu i liječenje bolesti. Iz primjera, koje imamo, u barskoj bolnici, prima se previše pacijenata, medicinsko osoblje ne postiže, ne može, ili ne zna šta i kako da se bavi njima. Ostaju zanemareni, zaboravljeni, prepušteni sami sebi i sudbini.

Nemar dovodi do smrti, umiranja. S druge strane, ljudi postaju samo statističke brojke i ništa više. Većina se olako prepušta greškama sistema, potpuno lišena vjere u pravni i zdravstveni sistem.

Da li to mora tako da bude u zemlji koja ima puna usta priprema za ulazak u Evropsku uniju, a po broju oboljelih i smrtnih slučajeva je na samom začelju ? Možete li vi najuticajniji u zemlji, najvisočije pozicionirani, da učinite neke promjene za svoj narod, u sektoru zdravstva?

U ime porodica preminulih imamo moralnu obavezu da tražimo satisfakciju kroz institucionalni sistem:

  1. Da se obustavi slanje pacijenata iz Herceg Novog u barsku bolnicu radi liječenja od kovida.
  2. Da se oformi stručna komisiju za preispitivanje načina rada zaposlenih sa aparatima sa kiseonikom, NIV-om, i respiratorima, utvrdi činjenično stanje i pozove na odgovornost lice za koje se ustanovi nesavjesan, nemaran ili nehuman rad.
  3. Da komisija preispita uzroke smrti svakog preminulog pacijenta u barskoj bolnici i da se i Vi zainteresujete za rezultate rada Komisije i postupite u skladu sa pravnom regulativom.

Možda Vi možete da se pomirite s činjenicom da je sve takvo – kakvo je i da ne može bolje. Ja ne mogu, zbog svih njih koji su nas zauvijek napustili, a zaslužuju malo pieteta i ne mogu zbog onih za koje sam saznala desetine loših okolnosti koje su prethodile njihovim umiranjima. Oni, preminuli, zaslužuju odgovore.

Avatar

Portal Ulcinj

Pročitajte još