Sliku masline svaka kuća treba da ima

 Sliku masline svaka kuća treba da ima

Ulcinjanin Mihailo Milan Đakonović sa svojih 85 godina, svakodnevno slika. Nakon popijene kafe, počinje njegov radni dan u ateljeu, koji je smješten u porodičnoj kući.Tu mu, kaže, sati najbrže prolaze, i tu nema nikakvih problema. Ovom samoukom slikaru najveća inspiracija je maslinovo drvo, a evo i zboq čeqa.

“Ko nema sliku masline u kući, nema sliku sveca. Maslina je sveto drvo. Ona donosi sreću, napredak I zdravlje u porodici. I mir. Mir u porodici. To je vrlo važno. Maslina je drvo mira”, priča čika Milan. Druguje , kaže, sa maslinama I ostalim slikama. To ga relaksira. “Ako mi ide dobro slika, čini mi se kao da sam tamo, među njima, među maslinama, a one mi pričaju svoju priču. To je čudo…Možda neko ne vjeruje, ali ja to tako stvarno osjećam”, objašnjava nam Milan.  

On je slikar naivac,dodijelili su mu tu titulu, a njemu ne smeta. On je slikar maslinovog drveta I maslinade, mora I brodova, stijena I talasa…Njegove slike su žive. Ta ljubav rodila se još u osnovnoj školi, i bila je konstantna, vodila ga je kroz čitavi život, iako je radio neke druge poslove, strast ka slikanju, nikada nije splasla. Čak ni u ovim penzionerskim danima.

“ Znate šta mi je samo žao? I to me boli… Što sam se rodio kao siromah, pa moji nijesu mogli da me školuju. A krenuo sam bio u Herceg Novi, u Umjetničku školu”, prisjeća se Milan..Ali, to što nije ostvario jedan dječački san, nije ga spriječilo da ostvaruje životne snove. Imao je 11 samostalnih izložbi, i kaže da ne zna koliko grupnih, a bilo ih je mnogo. Jedne izložbe iz sedamdesetih godina, prisjeća se sa posebnim žarom. “ Bilo je to u hotelu Mediteran. 47 radova sam izložio I bio sam ponosan ko mi je sve došao u posjetu. I od tih 47 radova, donio sam samo jednu sliku kući. Sve sam prodao. Eto kakav je to kvalitet izložbe bio,” ponosno se prisjeća Milan. Danas su malo drugačija vremena, kaže. “ I znate što me boli ? Kad nekom danas ponesete sliku na poklon, a taj  kaže “E, donio Milan na poklon sliku, umjetnik taj”. Desilo mi se to. Rekli su mi ljudi. Ja ne kažem nikad da sam umjetnik, to sam što sam i slikam što volim. Ali kad poklonim sliku, to je od srca. Nekad je to bila čast “, priča Milan.

Pohvalio nam se i da ne radi sa bilo kakvim bojama. To mu je posebno važno, jer želi da njegove slike traju. Koristi isključivo Rembrantovu boju, koja mu stiže iz Holandije. “ Kako danas nacrtam , takva boja će ostati. Piše na nju od 300 do 500 godina svježina boje. Pitao me i jedan umjetnik sa Cetinja da mu objasnim kako grundiram- pripremam platno, a da mi slika ne puca. Moju sliku možeš da saviješ kako hoćes,kao guma je , neće se oštetit. A možeš I da je opereš, neće se oštetit. Samo kad se naslika mora dugo da se suši, treba dosta vremena, takva je boja”, objašnjava Milan.

 Pričao nam je još i o životu, o prošlim vremenima, o koroni I ekonomiji…Pun priče čika Milan ostavio je divan utisak..I poručio da dok radi ono što voli, I voli ono što radi, ni godine, ni oslabljen vid, ni drugačija vremena, neće ga spriječiti da stvara I živi svoj san.

Avatar

Suzana Ganić

Pročitajte još